10 savjeta za optimalnu higijenu pitke vode
Nepomućeni užitak u pitkoj vodi
1. Razlozi za smanjenje kvalitete
Pogoršanje kvalitete pitke vode može, između ostalog, nastati uslijed instalacije cjevovoda, zbog kontakta s neodgovarajućim materijalima, stagnacije u manje korištenim dijelovima cjevovoda i/ili nedopuštenog zagrijavanja. Ako se ovi čimbenici zanemare pri instalaciji pitke vode, potiče se rast bakterija.
To može dovesti do zdravstvenih oštećenja pa čak i do ugrožavanja zdravlja i života.
Cjevovodni sustavi SANHA® u potpunosti ispunjavaju visoke zahtjeve koji se postavljaju korištenim materijalima. Ovisno o primjeni i svojstvima pitke vode, na raspolaganju su sustavi od vrhunskog nehrđajućeg čelika, bakra, bezolovnih bakrenih legura s udjelom silicija i/ili plastike, koji uvijek omogućuju rješenje prilagođeno potrebama i jamče optimalnu zaštitu kakvoće pitke vode.
Osim korištenog materijala za fitinge i cijevi u instalacijama pitke vode, vrlo važnu ulogu ima i tehnika ugradnje. Uz ispravan odabir higijenski primjerenih materijala i komponenti sustava, naravno, s higijenom usklađeno planiranje sustava osnovni je preduvjet za kvalitetu, trajnost i održivost instalacije pitke vode. Posljednjih je godina, na temelju znanstvenih istraživanja, sve očitije da su bakterije iz pitke vode odgovorne za daleko više infekcija nego što se ranije pretpostavljalo.
Stoga se pozornost inženjera, izvođača i upravitelja mora u većoj mjeri usmjeriti na ovaj „mikrobiološki problem“ kako bi se u svakom trenutku na mjestima uzimanja osigurala higijenski besprijekorna, čista pitka voda. Sljedeća izlaganja trebala bi projektantu, izvođaču i upravitelju pružiti opći pregled o za instalacije pitke vode relevantnim indikatorskim bakterijama, higijenski primjerenim metodama ugradnje i stručnom puštanju u pogon.
2. Bezolovna instalacija pitke vode
Važnost bezolovnih materijala dodatno raste zbog aktualnih regulatornih kretanja - a potreba za djelovanjem je hitna. Revidiranom EU-direktivom o pitkoj vodi, novim izdanjem ECHA-popisa (vidi dolje) te postupnom skorom prilagodbom nacionalnih propisa dodatno se postrožuju zahtjevi za materijale u dodiru s pitkom vodom. Brojne dosad dopuštene (bakarne) legure tada više neće biti dopuštene u području pitke vode, a čak ni stavljanje na tržište u tu svrhu neće biti dopušteno.
Projektanti, instalateri i upravitelji moraju te zahtjeve uzeti u obzir već danas pri projektima novogradnje, sanacije i modernizacije. Rana zamjena prikladnim bezolovnim materijalima osigurava sigurnost planiranja i ulaganja, izbjegava naknadne dogradnje i podupire dugoročno poštivanje zakonskih zahtjeva, jer naposljetku rotacija zaliha može potrajati više godina.
3. Indikatorske bakterije za procjenu kakvoće pitke vode
Legionele
Kolibakterija (E.coli)
Ova se bakterija nalazi u ljudskim i životinjskim crijevima; u pitkoj vodi joj nije mjesto. Ipak, uvijek iznova postoje izvješća o kontaminaciji. Osobito u ruralnim područjima s intenzivnom poljoprivrednom uporabom može doći do dospijevanja u podzemne vode. Bakterija uzrokuje, među ostalim, gastrointestinalne komplikacije, upalu slijepog crijeva i upalu potrbušnice. Vrlo slično djeluje i drugi fekalni patogen, enterokoki – osim toga imaju osobito dug životni vijek.
Pseudomonade
Ova je bakterija hladnovodni mikroorganizam. Posebno mogu biti zahvaćene slabo ili rijetko protočne dionice cjevovoda. To se pojavljuje kod pogrešno projektiranih ili starijih sustava cjevovoda (stagnacija). Opasnosti: upala pluća ili infekcije mokraćnog sustava.
Biofilm
Biofilmovi nisu bakterija ni pojedinačni mikroorganizam, već sloj koji pruža hranu drugim organizmima. Stoga ne postoji granična vrijednost za biofilmove, nego samo za određene klice. Oni se u najkraćem roku stvaraju u svakoj cjevovodnoj instalaciji. Nisu u svakom slučaju štetni za zdravlje. Naprotiv, djelomično štite unutrašnjost cijevi i čak pomažu održavati vodu čistom. Nastanak i sastav biofila ovise i o pH-vrijednosti i temperaturi vode. Ipak, oni također pogoduju nastanjivanju zdravstveno opasnih bakterija poput legionela (vidi gore.).
4. (Organski) materijali u instalacijama pitke vode
- KTW-smjernice, koje sadrže higijenske zahtjeve za plastiku i silikone,
- Smjernice za premaze
- Smjernice za elastomere
Smjernice za maziva kao i smjernice o zanemarivosti koriste se za ocjenjivanje tvari koje se pojavljuju u malim količinama i koje obično ne dospijevaju u pitku vodu. To obuhvaća katalizatore i inicijatore, površinsku obradu pređe i tkanina, otapala za aditive i druge pomoćne tvari.
KTW-smjernica se od 21. ožujka 2021. zamjenjuje "Osnovom za ocjenu plastike i drugih organskih materijala u kontaktu s pitkom vodom". Međutim, zbog pandemije bolesti COVID-19 prijelazne su odredbe produljene za dvije godine. Osnova za ocjenu metalnih materijala UBA-e već je obvezujuća.
Osobito pri uporabi organskih materijala mora se osigurati da se time mikroorganizmima ne pruža podloga za rast. Takvi organski materijali su, primjerice, EPDM brtve. Stoga svi organski materijali koje SANHA® koristi za brtve redovito prolaze u MPA Dortmund propisana kemijska i mikrobiološka ispitivanja prema DVGW-ovom radnom listu W 270.
Time se kontinuirano osigurava da se u SANHA® instalacijskim sustavima koriste isključivo materijali najviše kvalitete te da je negativan utjecaj na kakvoću pitke vode isključen.
5. Optimalni materijali & sustavi
- hidraulički optimizirana koljena,
- T-komadi i navojni priključni dijelovi,
- zidni kutnici odnosno zidne rozete,
- dvostruke zidne rozete od premium materijala CuSi i nehrđajućeg čelika
6. Intenzivna suradnja svih uključenih
Zapravo da. Ipak, značenje suradnje ne može se dovoljno često naglasiti, jer ne treba paziti samo na mnogo toga, nego je i mnogo toga na kocki.
Svatko poznaje taj fenomen: svi sudionici zapravo dobro surađuju, ali kod nekog odsjeka ili podprojekta svatko polazi od toga da je drugi nadležan ili će se pobrinuti – i onda se ne pobrine nitko. To se pritom lako može izbjeći – i svi, bilo projektant, instalater, voditelj gradnje ili investitor, trebali bi toga biti svjesni unaprijed. Uostalom, prema Zakonu o zaštiti od infekcija (IfSG) vrijedi da „voda za ljudsku uporabu […] mora biti takva [mora] da se njezinom konzumacijom ili uporabom ne očekuje štetna posljedica po ljudsko zdravlje, osobito putem uzročnika bolesti“. Instalacija ne obuhvaća samo cijevi i fitinge, već i zaporne ventile, spremnike vode, izljevna mjesta, armature i mnogo toga drugog. Riječ je o ispravnoj vrsti ugradnje (npr. petljasta instalacija s dvostrukim zidnim pločama), osiguranju dovoljno visokih temperatura u radu, poštivanju minimalnog intervala za izmjenu vode, geodetskoj visini, faktoru istodobnosti itd., a za to su prije svega odgovorni instalater i projektant.
Uredba o pitkoj vodi, DIN, DVGW, ZVSHK...
Uz to, zakoni, propisi i tehnička pravila nisu uvijek potpuno pregledni. Osim Uredbe o pitkoj vodi i DIN EN 806 vrijede DIN EN 1717 (zaštita pitke vode od onečišćenja) te u određenim slučajevima – naravno ne u svim – nacionalne dopunske norme kao što su DIN 1988-100 do -600. Tu su i DVGW W-pravila, VDI 6023, ZVSHK-smjernice itd.
Ima smisla ne oslanjati se na jednog sudionika i njegovo „slonovsko pamćenje“, nego jednostavno pitati i provjeriti. U idealnom slučaju postoji pisani plan. Značenje bliske suradnje dodatno je naglašeno time što nedostatna kvaliteta pitke vode prema trenutačno važećoj Uredbi o pitkoj vodi predstavlja kazneno djelo. Nadalje, DIN EN 806 (Tehnička pravila za instalacije pitke vode) propisuje da instalacija za projektirani vijek trajanja od 50 godina mora udovoljavati funkcionalnim zahtjevima, ne smije prouzročiti štetu i ne smije ugrožavati zdravlje.
Već iz ovoga proizlazi, za sve vrste instalacija pitke vode – dakle ne samo za hotele, ugostiteljstvo, bolnice, domove za starije ili slične sustave, nego i za obiteljsku kuću – potreba da se posveti najveća pažnja poštivanju higijenskih aspekata. Stoga vrijedi i ovdje: Tko razgovara, tome se može pomoći!
7. Smanjenje vremena stagnacije
Zbog uobičajene uporabe vremena stagnacije u instalacijama pitke vode nikada se ne mogu u potpunosti izbjeći, no uz ispravno dimenzioniranje i raspored cjevovoda i priključaka objekata mogu se svesti na minimum. U tu je svrhu važno sustav cijevi dimenzionirati prema potrebama, kako bi se već u normalnom radu osigurala dostatna izmjena vode prisutne u sustavu. Preduvjet za to je točan proračun mreže cjevovoda uzimajući u obzir stvarne pojedinačne otpore i unaprijed zadani, ponašanju korisnika prilagođeni faktor istodobnosti [1].
8. Petljasta i prstenasta instalacija
9. Higijenski besprijekorno ispitivanje nepropusnosti
U njima je jasno propisano da se ispitivanje nepropusnosti vodom ne smije provoditi ako se nakon tlačnog ispitivanja očekuju dulja razdoblja stagnacije, ako se cjevovodi ne mogu potpuno isprazniti, ako se zbog utjecaja mraza cjevovodi ne mogu tlačiti vodom ili ako se cjevovodi moraju ispitati zbog napretka gradnje, ali se potom još ne mogu pustiti u pogon.
10. Ispitivanje nepropusnosti stlačenim zrakom ili inertnim plinom
Polazi se od toga da se ispitivanje nepropusnosti u pravilu mora provesti kako bi se cjevovodi mogli konačno izolirati i otvori zatvoriti, pa je u načelu, i kod obiteljske kuće, nakon ispitivanja nepropusnosti potrebno računati s duljom fazom stagnacije. Higijenski besprijekorno ispitivanje nepropusnosti stoga je moguće samo u obliku „suhog ispitivanja“ sa stlačenim zrakom bez ulja ili inertnim plinom (dušik ili ugljikov dioksid). Ovo se ispitivanje provodi u dva koraka, i to ispitivanjem nepropusnosti (prethodno ispitivanje) i naknadnim ispitivanjem čvrstoće (glavno ispitivanje). Ispitivanje nepropusnosti provodi se s ispitnim tlakom od 15 kPa (150 mbar).
Vrijeme ispitivanja za volumen cjevovoda do 100 litara iznosi najmanje 120 minuta. Za svakih daljnjih 100 litara volumena cjevovoda vrijeme ispitivanja produljuje se za 20 minuta. Korišteni manometri moraju biti baždareni i omogućavati točnost očitanja od 0,1 kPa (1 mbar). Ispitivanje čvrstoće izvodi se do dimenzije cjevovoda uključujući DN 50 pri 300 kPa (3000 mbar).
Za dimenzije cjevovoda veće od DN 50 ispitni tlak mora iznositi 100 kPa (1000 mbar). Trajanje ispitivanja iznosi 10 minuta - tijekom tog vremena ne smije biti uočen pad tlaka. I kod ovog ispitivanja korišteni manometri moraju biti baždareni i omogućavati točnost očitanja od 0,1 kPa (1 mbar).
1] Osnovna ideja faktora istovremenosti jest da se u svim stambenim jedinicama vršna potrošnja ne pojavljuje istodobno.